«Putokazi» - edukacijske radionice i radionice rane intervencije te senzibiliziranje javnosti za probleme socijalne isključenosti i ljudskih prava slijepih i slabovidnih osoba

Istraživanje o socijalnoj isključenosti, siromaštvu i nezaposlenosti koje je rađeno na hrvatskom uzorku naglašava diskriminiranje i socijalnu isključenost osoba s invaliditetom. U istraživanju se navodi da su prava osoba s posebnim potrebama ozakonjena još 1980. godine, međutim i ističe «kako je razina edukacijske integracije nezadovoljavajuća unatoč 'dobrim' propisima zbog niza uzroka, od materijalno organizacijskih (niska stopa izdvajanja za obrazovanje, arhitektonske prepreke, loši prostorni i materijalni uvjeti rada, neujednačena mreža ustanova), do onih vezanih uz ljudske resurse (nedostatni i nedovoljno educirani radnici, negativni stavovi društva). U tom istraživanju, službeno 'Izvješću o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti', koje je 2006. godine rađeno u svrhu provedbe Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, naznačuje se da su «u rizičnoj situaciji mladi s invaliditetom i oni koji nemaju obiteljsku potporu» te dodaje «da se u procesu osamostaljivanja i aktivnog uključivanja u zajednicu, mladi s invaliditetom suočavaju se s brojnim ograničenjima i zaprekama. Uz one koje im nameće sama bolest ili invaliditet, postoje zapreke u obliku predrasuda, neznanja okoline, zastarjelih modela zbrinjavanja, neodgovarajućeg odnosa obitelji.”

Programi i projekti Udruge Homer još su od 1994. godine usredotočeni na otklanjanje uzroka i posljedica ovakvog nepoštivanja ljudskih prava slijepih i slabovidnih osoba te predlaganje novih modela socijalne integracije i rada s osobama oštećena vida kao i njihovog održivog uključivanja u redovne odgojno-obrazovne procese. I u gore spomenutom 'Izvješću' naznačuje se da je jedini trajan put prevladavanja diskriminacije, socijalne isključenosti i siromaštva sustavan proces obrazovanja.

Za preveniranje takovog slijeda događaja ključnim činiteljem smatramo senzibiliziranje i edukaciju javnosti a ključnu edukacijsku ulogu u tom procesu imaju radionice, u kojima se dobivaju praktična i egzaktna znanja koja su od koristi roditeljima, stručnjacima i široj zajednici.

Dugoročni cilj: Održivo uključivanje slijepih i slabovidnih osoba u socijalnu sredinu na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

Kratkoročni cilj: Pojačana kampanja senzibiliziranja javnosti za ljudska prava i realne probleme osoba oštećena vida na nacionalnoj razini, te pronalaženje dijela “tamne brojke” visokoslabovidnih osoba s ostatkom vida do 40 posto.

Očekivani rezultati:

Educirani učenici i djeca kod kojih je uklonjena predrasuda prema slijepim i slabovidnim vršnjacima, razvijen solidaran i odgovoran odnos prema njima i povećana zdrava empatija i tolerancija prema različitosti. 

Educirani nastavnici o pojavama diskriminacije i socijalne isključenosti djece oštećena vida,
nastavnici bivaju upoznati s načinima postupanja sa slijepom i slabovidnom djecom, načinima adaptacije učionice ili igraonice i komunikacije s njima, odnosno pripremljeni su za prihvat i inkluziju slijepog ili slabovidnog djeteta među djecu zdrava vida, slijepa i slabovidna djeca ostaju u svojim lokalnim zajednicama budući da su roditelji dobili potrebnu podršku u zajednici i strukturama školstva.

Educiranija i senzibiliziranija javnost na temu slijepoće i slabovidnosti, smanjene predrasude i stereotipi te podignuta razina socijalne osjetljivosti prema slijepim i slabovidnim osobama,
prihvaćena činjenica da su slijepe i slabovidne osobe građani s jednakim pravima i obavezama  kao i ostali građani.

Dugoročno očekujemo održivu socijalnu integraciju slijepih i slabovidnih osoba u socijalnu sredinu na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.