Braillovo pismo ili brajica je točkasto reljefno pismo za slijepe. Ime mu potječe od njegova tvorca, Francuza Louisa Braillea. Naziv brajica uveo je prof. Mirko Vidulić iz Zagreba.
Standardna ili šestočkasta brajica koristi za tvorbu znakova 6 točkica pomoću kojih se mogu napraviti 63 znaka čemu se dodaje još i znak bez točkica = razmak, pa standardna brajica ima ukupno 64 znaka. Zbog tako malog, ograničenog, broja znakova pojedini znakovi brajice imaju više značenja što ovisi o kontekstu ili predznaku, pa tako npr. znak za malo slovo a označava malo a ako ispred njega ne stoj nikakav predznak, odnosno veliko slovo A ako ispred njega stoji predznak za velika slova, to jest broj 1 ako ispred njega stoji predznak za arapske brojke (brojčani znak). Znak za uskličnik znači npr ! ili + itd. Nadalje, isti se brajev znak u različitim jezicima može čitati različito: Tako npr. kombinacija točkica 1-2-6 (prva, druga, šesta) u hrvatskom jeziku označava otvorenu okruglu zagradu, u njemačkom se koristi kao kratica za "eu", a u francuskom je to znak za slovo "e" cirkumfleks. Osim toga mnogi se znakovi običnog pisma u brajici pišu s više znakova što npr. osobito vrijedi za matematičke i slične simbole.
Veličina brajevog znaka iznosi 6 × 10 mm pa na listu papira veličine 21 × 30 cm (A4), uz zahtjev da postoji gornji, donji, lijevi i desni rub može stati najviše 28 redaka, a u svakom retku najviše 30 znakova. Upravo zbog želje da se smanji obujam brajevih publikacija slijepi u razvijenim zemljama (zemlje engleskog, francuskog i njemačkog govornog područja) još od prošlog stoljeća za svakodnevnu upotrebu koriste kratkopis kojim se tiskaju sve knjige i časopisi. U kratkopisu vrijede sva pravopisna pravila, a zahvaljujući kraticama za česte slovne skupine i riječi postiže se ušteda od otprilike 30% čime se povećava i brzina pisanja i čitanja.
Kompjutorska ili osmotočkasta brajica nastala je 80-ih godina, a pomoću njenih 8 točkica može se napraviti 255 znakova + razmak, dakle isto onoliko koliko se nalazi u pojedinoj ASCII ili ANSI tablici. U ovoj brajici ne postoje predznaci za brojeve ili velika slova, već za svaki znak ASCII ili ANSI tablice postoji odgovarajući brajev znak. Ova se brajica koristi prije svega na brajevim recima, dakle za rad na osobnom računalu.
Brajica se piše ručno (sprava i šilo), pisaćim strojem (mehanički ili električki), a u novije vrijeme sve više pomoću osobnog računala ili posebne elektroničke bilježnice, čiji se zapis potom ispisuje brajevim tiskačem.
Zahvaljujući suvremenoj tehnici tekstovi pohranjeni u osobnim računalima, na disketama ili CD-ima ili pak na internetu mogu se, koristeći posebne programe, otisnuti na brajici uz primjenu svih pravila koja vrijede za ovo pismo. Programa za pretvaranje običnih ASCII/ANSI ili TXT datoteka u brajeve datoteke ima više, ali je jedino program američke tvrtke Duxbury "Duxbury Braille Translator" prilagođen hrvatskom standardu za brajicu i to kako za puno pismo tako i za kratkopis. U samo nekoliko sekundi obična datoteka od više stotina KB pretvara se u brajevu datoteku koja se, naravno uz potrebno formatiranje i uređivanje, može otisnuti brajevim tiskačem.
Hrvatski standard za brajicu
63 znaka brajice podijeljena su u 7 skupina. Prvih 6 skupina sastoji se od 10, a posljednja (sedma) od samo 3 znaka. Brajica je inače vrlo sustavno pismo i točno se zna kako je nastao koji znak i zašto se on nalazi u baš određenoj skupini.
